Please click here to leave an anniversary message (in any language you choose). You do not need to be a member of Lowlands-L to do so. In fact, we would be more than thrilled to receive messages from anyone. Click here to read what others have written so far.
What’s with this “Wren” thing?
The oldest extant version of the fable
we
are presenting here appeared in 1913 in the first volume of a two-volume anthology
of Low
Saxon folktales (Plattdeutsche
Volksmärchen “Low German Folktales”)
collected by Wilhelm Wisser (1843–1935). Read
more ...
Carić je imao gnijezdo u kolskoj šupi. Jednom prilikom su stariji napustili
gnijezdo – željeli su da nabave mladuncima nešto za jelo - i ostavili su male
potpuno same.
Nakon nekog vremena, otac Carić se vratio u gnijezdo.
„Što se ovdje dogodilo?“, upita on. „Tko vas je povrijedio, dječice? Potpuno
ste preplašeni!“
„O, tatice,“ odgovaraju, „neka velika babaroga je upravo prošla. Izgledala
je tako svirepo i strašno! Zagledala je u naše gnijezdo svojim ogromnim očima.
To nas je toliko uplašilo!“
„Razumijem,“ reče otac Carić, „kuda je otišla?“
„Pa,“ odgovaraju, „otišla je niz taj put.“
„Pričekajte!“ reče otac Carić, „ja idem za njom. I ne brinite više djeco,
srediću je ja.“ Zatim, polete za njom.
Kada je prošao okuku, ugledao je lava kako tuda šetka.
Ali Carić se nije uplašio. Sletio je na leđa lava i počeo ga prijekor.
„Što ti imaš da tražiš u mojoj kući,“ poče, „i da bojiš moju djecu?!“
To je još više ražestilo malog bučnog carica. „Nemaš ti tamo što tražiš,
kad ti kažem! A ako se vratiš,“ reče, „pa, onda ćeš vidjeti! Ne želim to učiniti,“
nastavi, i napokon podiže jednu nogu, „ali slomiću ti leđa mojom nogom za čas!“
Zatim, polete nazad u svoje gnijezdo.
„Eto, djeco,“ priča im, „pokazao sam mu. Neće se više vraćati.“
Frontpage
See
also: 
